Da li je lisica stvarno toliko lukava kao što se predstavlja u basnama?

Lisica je junak u mnogim basnama i tamo je predstavljena kao veoma lukava,  neprijatna ali i veoma mudra životinja.

Ona vrlo često zadaje glavobolje poljoprivrednicima pošto ume da se uvuče u kokošinjac i napravi štetu.

Prema tome na zlu je glasu i u basnama i van njih.

lisica-bez-repa

Lisica u basni

Upadne jednoj lisici rep u kljusu. A ona kako bi izbavila ostalu kožu pregrize sebi rep i uteče. A potom, kako bi sakrila svoju sramotu, pozove lisice iz komšiluka i počne ih uveravati da i one  sebi odrežu repove, govoreći da je lakše i lepše lisici bez repa negoli s repom. Onda jedna od starijih i iskusnijih lisica, pridosetivši se njezinom lukavstvu, odgovori: „Dok si ti rep svoj imala, nisi nas na to savetovala, a sada, kad si ti bez repa ostala, htela bi da i mi naše odrežemo, je li? Vidiš ti pameti? Hoće jedna lisica mloge da prevari.”

Lisica u stvarnom svetu

Mnogo toga nije tačno, ali se, ipak se može reći da je lisica veoma dovitljiva životinja. To se najbolje vidi po načinu na koji uspeva da zavara trag goničima i spreči pse da je pronađu po mirisu. Kada je progonjena u stanju je da se popne na drvo, da pliva, da se kreće po putevima i šinama i da na taj način zavara poteru i spasi živu glavu. Pored toga što je snalažljiva lisica je i veoma hrabra. Kada je ranjena, može da izdrži veliku bol, a da ne pusti ni glasa. Uspeva da prikupi snagu i pobegne goničima, čak i ako joj je otkinuta jedna noga. Pritom trči na tri noge skoro istom brzinom kao i na četiri. Dešava se da kada upadne u zamku odgrize svoju nogu kako bi se spasila smrti.

Lisica nije štetna, kao što nije niti jedna druga životinja a napada kokošinjce isključivo kada u prirodi nema dovoljno hrane, čemu je čovek mnogo doprineo.

O mladima brine samo ženka i veoma je brižan roditelj. Prvih nekoliko dana ne napušta mlade, a kasnije izlazi iz skrovišta, samo onda kada odlazi u lov i to samo noću. Obilato ih hrani i često im donosi živu hranu (miševe, žabe, insekte) i na taj način ih priprema da samostalno love kada za to dođe vreme.

Ukoliko oseti opasnost, svoje mlade premešta u drugu jamu, nežno ih noseći u zubima.

Lisice žive gotovo u svim krajevima zemlje čak i najsevernijim – bela ili severna lisica (njeno krzno je leti sivkasto, dok zimi dobija belu zaštitnu boju), u Africi pustinjska lisica (fenek), manja od obične, ali ima mnogo duže uši.

O njenim osobinama postoje i narodne poslovice:

Prepreden kao lisac – veoma lukav čovek;
Kad lisac postane svetac – treba se čuvati slatkorečivih ljudi; treba se čuvati ljudi koji lako promene mišljenje;
Stari se lisac ne hvata u kljuse – iskustvo čini čoveka opreznijim;
Gonili lisicu a isterali vuka – protivnik je bio jači i značajniji nego što se mislilo ili slučajno otkriti značajnu ličnost ili neku tajnu;

Sponzorisani tekstovi:

Loading...