Šta je meditacija – definicija i značenje

Definicija meditacije: Meditacija se definiše kao premišljanje, misaono posvećivanje celokupnoj istini subjekta, udubljivanje u sopstvene misli. U psihologiji se pojam meditacije osim ljudskog racija vezuje i za intuiciju i za osećanja, emocije.

Meditacija predstavlja opštu ljudsku težnju, iskustvo svih kultura. Pored saznajne funkcije ima i spontano terapeutske efekte i često se vezuje za religiozna osećanja.

Poreklo reči

Meditacija je reč koja vodi poreklo iz latinskog jezika, iz pojma Meditatio, što se može prevesti kao misaono posmatranje, razmišljanje, udubljivanje, usredsređenost.

sta-je-meditacija-definicija-i-znacenje

Nastanak meditacije

Smatra se da je meditacija nastala i definisana u Kini i Indiji, u zemljama koje predstavljaju kolevku ističnjačke kulture. Na istoku je ona i danas važan segment religiozne posvećenosti i obreda.

Takođe, meditacija je neizostavan deo joge i budizma.

Mandala meditacija, fokusirana pre svega na simbol transcendentalnog značenja, deo je meditativnih postupaka uobičajenih u istočnjakim kulturama i religijama, koji se uče, za koje je potrebno proći obuku i proces uvežbavanja. Uspešnost nečijeg meditiranja meri se time koliko je taj neko usredsređen na sadržaj (predmet meditacije).

Meditacija u evropskoj kulturi

U kulturnoj tradiciji evropskih naroda meditacija se kao definisani oblik javlja najpre u staroj Grčkoj, kao deo filozofije utemeljene tokom Platonove ere. Tada je meditacija, zajedno sa dokolicom, bila simbol čovekove slobode, izraz njegovih sposobnosti i duhovne autonomije.

U hrišćanstvu meditacija je omogućavala posvećenost Bogu i transcendentalnim istinama u čoveku. Sa širenjem reformacije i racionalizma, njena uloga u kulturi i tradiciji naroda Evrope drastično opada. Tek u drugoj polovini 20. veka Evropljani je ponovo prihvataju kao veoma značajan egzistencijalni modalitet. Predpostavka je da je osnovna težnja evrpskog čoveka tada bila da kroz meditaciju pronađe izgubljeno jedinstvo racionalnog, osećajnog i telesnog (somatskog).

Meditativne tehnike

Postoje različite tehnike meditacije koje se mogu klasifikovati na osnovu tradicionalne verske pozadine, na osnovu samog cilja meditiranja ili na osnovu preporuka učitelja i iscelitelja. Sve te meditativne tehnike i metode svrstavaju se u dve osnovne kategorije:

  1. Fizički nekativna meditacija, fokusirana isključivo na duhovne aktivnosti;
  2. Meditacija kombinovana sa nekom fizičkom aktivnošću, obično laganom (npr. disanje).

Meditacija kao prirodna metoda u lečenju stresa i anksioznosti

Rezultati mnogobrojnih naučnih studija nedvosmisleno pokazuju da je meditacija jako korisna za zdravlje čoveka. Dugotrajnija meditacija utiče na poboljšanje opšteg stanja organizma, a utvrđeno je i da se tokom dugoročnije meditacije dešavaju određene pozitivne promene u moždanoj strukturi. Pre svega, ona je jako korisna za duhovno zdravlje, ali doprinosi i boljem fizičkom zdravlju čoveka.

Pozitivni efekti meditacije po zdravlje su višesturki:

  • Umiruje čoveka, štiti ga od stresa, anksioznosti i napetosti, leči depresiju,
  • Utiče na poboljšanje koncentracije,
  • Deluje opuštajuće na mišiće,
  • Doprinosi pravilnom disanju,
  • Reguliše rad srčanog mišića i krvni pritisak
  • Reguliše lučenje znoja,
  • Ublažava, a često i potpuno uklanja razne vrste bola.

Sponzorisani tekstovi:

Loading...