Postoje brojne definicije računovodstva. Poslovna zajednica je priznala računovodstvo kao „jezik biznisa“. Računovodstvo podrazumijeva opisivanje, mjerenje i tumačenje ekonomskih aktivnosti nekog poslovnog subjekta.
Moderne definicije računovodstvo objašnjavaju kao skup teorija, koncepta i tehnika pomoću kojih se finansijski podatci obrađuju i oblikuju u informacije u svrhu izvještavanja, planiranja, nadzora i odlučivanja.
Računovodstvo obuhvata: računovodstveno planiranje, knjigovodstvo, računovodstvenu kontrolu, računovodstvenu analizu i računovodstveno informisanje.
Računovodstvo je širi pojam od knjigovodstva. Knjigovodstvo je najznačajniji dio računovodstva koji se bavi evidentiranjem nastalih poslonih promjena, stoga je knjigovodstvena evidencija orijentisana na prošlost.
Moderno dvojno knjigovodstvo u današnje vrijeme dominira u računovodstvu poduzetnika, te je njegova uloga neupitna i u budućnosti.
Dvojno knjigovodstvo karakteriše istodobno knjiženje najmanje dvije stavke za svaku poslovnu promjenu, čime se osigurava ravnoteža imovine i izvora imovine.
S obzirom na to da je računovodstvo najvažniji i najpouzdaniji izvor podataka i informacija, cilj računovodstva je prikupljanje, obrada i prezentovanje računovodstvenih informacija koje se odnose na poslovanje kompanije i koje su potrebne za donošenje poslovnih i ostalih odluka.
Temeljne su razlike među računovodstvenim sistemima u priznavanju prihoda i rashoda, obračunu poreza i primjeni računskog plana.
Osnove računovodstva
Računovodstvo neprofitnih organizacija
Neprofitne organizacije su one organizacije koje obavljaju djelatnost s nekim drugim ciljem, a ne s ciljem ostvarivanja dobitka. Računovodstvo neprofitnih organizacija vode sve neprofitne organizacije koje nisu finansirane iz proračuna kao što su udruženja građana, sportski klubovi, sindikati, vjerske zajednice i slično.
Finansijski izvještaji neprofitnih organizacija su bilansi i izvještaji o prihodima i rashodima.
Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika
Organizacije koje se finansiraju iz proračuna vode proračunsko računovodstvo, a to su:
državna tijela i institucije, državne zdravstvene ustanove, državne obrazovne ustanove te ostale organizacije koje se finansiraju iz proračuna. Proračun i proračunski korisnici vode knjigovodstvo po načelu dvojnog knjigovodstva.
Proračun i proračunski korisnici obavezni su u svom knjigovodstvu osigurati podatke pojedinačno po vrstama prihoda i primitaka, rashoda i izdataka te o stanju imovine, obveza i vlastitih izvora.
Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige po načelu sistema dvojnog knjigovodstva. Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige koje čine:
- dnevnik
- glavna knjiga i
- pomoćne knjige
Dnevnik je poslovna knjiga u koju se knjigovodstvene promjene nastale u određenom izvještajnom razdobolju unose hronološki. Dnevnik se može uspostaviti kao jedinstvena poslovna knjiga ili više poslovnih knjiga koje su namijenje za evidenciju promjena na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise.
Svako knjiženje u dnevnik mora imati redni broj te sadržavati podatke na temelju kojih se pri nadzoru knjižene može nedvojbeno povezati s pripadajućom knjigovodstvenom ispravom i osobom koja je kontrolisala knjigovodstvenu ispravu.
Glavna knjiga sistema je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na finansijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju kontnog plana.
Glavna knjiga sastoji se od bilančnih i izvanbilančnih zapisa. Knjigovodstvene promjene na kontu glavne knjige unose se redoslijedom kako su nastale.
U glavnu knjigu unose se sve transakcije klasificirane prema vrsti na unaprijed pripremljena konta na kojima se trebaju osigurati podatci potrebni za godišnje finansijske izvještaje.
Prema tome glavna knjiga predstavlja skup svih konta koja su otvorena tokom poslovne godine. Iznosi na kontima glavne knjige za određeno razdobolje moraju biti usklađeni s iznosima iskazanim u bilanci i računu dobiti i gubitka, odnosno izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
Poduzetnik mora osigurati povjerljivost usklađenosti između prometa dnevnika i glavne knjige za izvještano razdoblje. Temeljna kontrola ispravnosti glavne knjige i dnevnika provodi se provjerom dugovnog i potražnog prometa, čiji zbroj mora biti jednak.
Pomoćne knjige su analitičke evidencije koje se formiraju prema potrebi. U pomoćnim knjigama bilježe se podatci koji se iskazuju i u količinama (naturalno) i u novčanim iznosima (vrijednosno), za razliku od glavne knjige i dnevnika u kojima se iskazuju vrijednosno izraženi zbirni podatci u poslovnim promjenama. Pomoćne knjige vode u pravilu zasebno i imaju sadržaj prema svom nazivu.
U poduzećima obično postoje sljedeće analitičke evidencije:
- Analitička evidencija dugotrajne imovine
- Analitiča evidencija sirovina i materijala (materijalno knjigovodstvo)
- Analitička evidencija plata
- Analitička evidencija proizvodnje (pogonsko knjigovodstvo)
- Analitička evidencija gotovih proizvoda
- Analitička evidencija kupaca, odnosno dobavljača
- Knjiga inventara
- Knjiga blagajne
- Knjiga ulaznih i knjiga izlaznih računa
Ako se poslovne knjige vode kao elektronični zapis, glavna knjiga mora se nakon zaključivanja na kraju poslovne godine zaštiti na način da u njoj nije moguća izmjena pojedinih ili svih njezinih dijelova ili listova i da ju je moguće u svakom trenutku otisnuti na papir te se mora potpisati elektronskim potpisom sukladno propisu kojim se uređuje elektronski potpis ili se mora otisnuti na papir i uvezati na način da nije moguća izmjena pojedinih ili svih njezinih dijelova ili listova i mora je potpisati osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika.
Ukoliko želite sami da vodite svoje knjige morate poznavati osnove računovodstva, preproučujemo da upišete neki kurs računovodstva ili da sami istražite pomoću dodatne literature.